Nužnost propitivanja kulturnog djelovanja

S  obzirom na to da se cijeli svijet zamrznuo u doba pandemije i da su nova ponašanja donijela nove paradigme, svaki pokušaj da se održi kontinuitet kulturnih događanja pretpandemijskog doba hvale je vrijedan pokušaj. Kvalitetu i koncept glazbenog dijela 71. Dubrovačkih ljetnih igara stoga moramo sagledati kroz filter novonastale situacije.

Koncert saksofonista Papandopulo kvarteta mogao je stajati u programu bilo kojeg svjetskog festivala / Izvor DLJI

Nakon prvog koncerta pijaniste Aljoše Jurinića, drugi po redu bio je koncert klavirskog dua  Zrinka Ivančić i Dalibor Cikojević.  Horoskop, plesna suita za dva klavira i udaraljke (udaraljkaši Karmen Pervitić i Krsto Šercar) Borisa Papandopula poslužila je duu da bi se dodvorili dubrovačkoj publici, ali i iskazali divljenje Gradu. Izvedba s nadopunama Papandopulovoj glazbi bio je nepotreban eksperiment, jer za multimedijalne performanse potrebno je više nego nabaciti nekoliko riječi i to nejasno pročitati, projicirati zodijačke znakove na zidu Dvora i uz to nespretno angažirati u skučenom prostoru dva plesača. Sama Papandopulova muzika, kao i djela Poulenca i Milhauda, izvedena su vrlo dobro i uigrano, s naglaskom da je u duu Ivančić bila superiornija, pa je šteta što nije sve ostalo na čistoj glazbenoj izvedbi.

Ugodno nas je iznenadio na trećem koncertu festivala Trio Eusebius. Zavodljiva mladenačka iskrenost u pristupu partituri bez imalo suvišnih slojeva i intelektualnih manipuliranja izazvala je oduševljenje publike. U ravnomjernom glazbenom razgovoru ipak se vještinom i dubokom predanošću glazbi istaknula violončelistica trija. Uz djelo Dubravka Detonija Zovu me Tryor, izvedena su trija Šostakoviča i Ravela, a za dodatak je odsvirana skladba Petra Obradovića.

Filip Merčep

Na potpuno neprimjerenu mjestu za koncerte, onom na platou parka Gradac, Dubrovački simfonijski orkestar održao je svoj jedini festivalski nastup. Pod vodstvom Nil Venditti orkestar je dobro reagirao, a solist u petom Beethovenovu klavirskom koncertu bio je hrvatski glazbenik Marijan Đuzel. Njegova biografija slična je većini glazbenih zvijezda mlađe generacije novog vala, pa stoga, s obzirom na to da solist nije najbolje odgovorio izazovima djela, nisu poznati razlozi one dodane vrijednosti zbog kojih je angažiran. U svom nastupu pokazao je spremnost odgovornu za jasan koncept kojeg je prekrila nesigurnost, a skromna tonska  paleta osiromašila je sveukupni dojam. 

Peti festivalski koncert održali su mezzosopranistica Janja Vuletić i gitarist Maroje Brčić. Ravel i de Falla, uz praizvedbu djela Pjesmica s dna škrinje Zorana Juranića, činile su zanimljiv izbor djela rjeđe slušan. Vuletić se istaknula intelektualnom aurom, a finoća njezine interpretacije umanjila je ipak potrebnu strastvenost mediteranskog melosa. Gitarist Brčić u dijelu solističkog nastupa pokazao je provjerene kvalitete.

Koncert saksofonista Papandopulo kvarteta bio je jedini na Igrama koji je u svim svojim segmentima isijavao izvrsnost i koji je mogao stajati u programu bilo kojeg najeminentnijeg svjetskog festivala. Večer za pamćenje! Član kvarteta Goran Tudor predstavio se i kao skladatelj skladbom Tri scene zanimljiva fluidnog tonskog tkiva. Još dva djela hrvatskih autora uvrštena su u program – Papandopulove Tri studije i Petrichot Petra Obradovića.

Zrinka Ivančić

Ansambl dubrovačkih glazbenika, uglavnom sa zagrebačkom adresom, uz koncept i vodstvo dirigenta Tomislava Fačinija, predstavio se na koncertu nazvan Dubrovnik na hridi. Program većinom vedrog, ljetnog predznaka bio je pomno koncipiran, pa izvedba nigdje nije utonula u šabloniziranost i dosadu. Koncert za ksilofon Borisa Papandopula izveo je udaraljkaš Filip Merčep. Dubrovačka publika je to djelo slušala nebrojeno puta u drukčijoj interpretaciji Jana Lotke, pa se trebalo naviknuti na žestinu udarca palica mladoga Merčepa, koji je svoju početnu uznemirenost ublažio u nježnoj muzikalnosti drugog stavka. U Jolivetovu Koncertu za trubu i orkestar br. 2 solističku dionicu preuzeo je redoviti solist Igara Vedran Kocelj, a sam kraj koncerta u Mahlerovim Rückertovim pjesmama ispunila je zanosna i dramatična Dubravka Šeparović Mušović.

Na završnom gala koncertu pod vodstvom Ive Lipanovića, Simfonijski orkestar HRT-a, uz soliste pjevače Lanu Kos i Željka Lučića zapadali su povremeno u ravnodušni automatizam, dok moramo istaknuti odlično ozvučenje cjelokupnog ansambla (ing Božo Pandurić). 

Grand prix nagrade Orlando Hrvatske radiotelevizije dodijeljen je Dubrovačkom simfonijskom orkestru, a prvi put skladatelju Petru Obradoviću za postignuće na ovogodišnjim Igrama, što je pokazatelj prepoznavanja važnosti autora i djela. Propitivanja i pozicioniranja našega kulturnog djelovanja u suvremenim kulturnim europskim tokovima moraju postati obrazac koncepta Igara.